ZVORNIK – Minulog vikenda u Novom Sadu održan je tradicionalni Noćni maraton, a među brojnim takmičarima našao se i Zvorničanin Vladimir Kalajdžić. Za Vladimira je ova trka imala poseban značaj – uspješno je prešao liniju cilja i upisao svoj prvi istrčani maraton u životu.
Za naš portal, Vladimir prenosi utiske sa staze, govori o mukotrpnim pripremama, ali i dijeli korisne savjete za sve one koji tek ulaze u svijet trčanja.
Koliko je teško istrčati maraton?
Vladimir: Bilo je veoma izazovno, posebno posljednjih nekoliko kilometara. Tada tijelo već osjeća veliki umor i svaki korak postaje sve teži, ali osjećaj kada prođete kroz cilj vrijedi svakog uloženog treninga.
Koliko dugo ti je trebalo da se pripremiš?
Vladimir: Kada danas razmišljam o tome, rekao bih da sam se za maraton pripremao otkako sam počeo da trčim, prije osam godina. Tada mi je prvi cilj bio da istrčim polumaraton. Tokom prve dvije ili tri godine uopšte nisam razmišljao o maratonu jer nisam vjerovao da sam sposoban za tako nešto. Prva ozbiljna pomisao da jednog dana istrčim maraton javila se 2022. godine. Međutim, zbog povreda koje su prekidale kontinuitet treninga, sve do prošle godine nisam osjećao da sam spreman za trku dugu 42 kilometra.
Prošle godine donio sam odluku da počnem ozbiljnije da treniram s ciljem da istrčim svoj prvi maraton. Od marta ove godine povećao sam i broj treninga i ukupnu sedmičnu kilometražu.
Koliko si trenirao na sedmičnom nivou i o kakvoj kilometraži govorimo?
Vladimir: Imao sam tri treninga trčanja i tri treninga u teretani sedmično. Subota je bila rezervisana za dugo trčanje, u rasponu od 15 do 30 kilometara. Nedjelja je bila dan za odmor. Ponedjeljkom sam trčao laganih deset ili više kilometara, utorkom je bila teretana, srijedom tempo trening, a četvrtkom i petkom ponovo teretana. Na sedmičnom nivou prelazio sam nešto više od 40 kilometara.
Koliko je, po tvom mišljenju, potrebno jednom potpunom početniku da se pripremi za polumaraton?
Vladimir: To zavisi od mnogo faktora, prije svega od godina, zdravstvenog stanja, prethodne fizičke aktivnosti i redovnosti treninga. Ipak, rekao bih da je za većinu početnika realno da se za polumaraton pripreme za četiri do šest mjeseci.
Mnoge čitaoce vjerovatno zanima da li se trčanjem mogu izgubiti kilogrami.
Vladimir: Naravno da mogu. Međutim, moj savjet je da se uz trčanje obavezno ubace i treninzi snage. Oni smanjuju rizik od povreda, jačaju mišiće i zglobove, a uz to mnogo više doprinose oblikovanju tijela nego samo trčanje.
Šta bi preporučio ljudima koji žele da počnu da trče?
Vladimir: Rekao bih im da se na početku ne opterećuju ni kilometražom ni tempom. Mnogo je važnije da se fokusiraju na vrijeme provedeno u trčanju. Treba trčati veoma lagano i postepeno produžavati trajanje treninga. Preporučio bih ritam da jedan dan trče, a jedan odmaraju. Nakon otprilike mjesec dana mogu da uvedu jedan trening sedmično u kojem će trčati sprinteve ili tempo dionice. Naravno, prije svakog takvog treninga potrebno je dobro zagrijavanje koje bi trebalo da traje najmanje 15 minuta.
Koliko su patike važne za trkače?
Vladimir: Patike su veoma važne, posebno ako se većina treninga odvija na asfaltu ili betonu. Međutim, nisu jedini faktor. Jednako je važno i kako trčite, odnosno tehnika trčanja. Industrija patika za trčanje posljednjih godina doživljava veliku ekspanziju. Konkurencija među najvećim svjetskim brendovima nikada nije bila izraženija, a sve ozbiljniji konkurenti postaju i kineski proizvođači, koji su velikom broju rekreativaca još uvijek prilično nepoznati.
Za kraj, zbog čega ti trčiš?
Vladimir: Trčanje za mene predstavlja jednu vrstu upoznavanja sebe i borbe sa samim sobom. Dok trčim, često imam osjećaj da stvari vidim jasnije. Jasnije osjećam svoje tijelo, svoju snagu, ali i svoje slabosti. Koliko god da je trčanje fizička aktivnost, za mene je ono još više psihička vježba. Svaki novi kilometar koji prvi put pretrčite nosi neku novu lekciju. Upravo zbog toga vjerujem da trčanje ne mijenja samo tijelo, već i čovjeka.