ZVORNIK – Danas je Vidovdan. Dan kada se tišina čuje glasnije od svake riječi, dan kada se prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda spliću u jedan neraskidiv čvor. Ovaj datum nije samo crveno slovo u kalendaru; on je jedan od temeljnih stubova nacionalne istorije, kulture i etike Srba.
Vidovdan je vjekovni pomen knezu Lazaru i srpskim ratnicima poginulim u Kosovskom boju 1389. godine. Tog sudbonosnog dana, srpska vojska se na Kosovu polju hrabro suprotstavila silovitom turskom prodiranju na Balkan. Bio je to sudar dva svijeta, ali i trenutak u kojem je srpski narod izabrao put koji će definisati njegovo biće kroz vjekove – put slobode i dostojanstva.
U središtu vidovdanskog mita i istorijske stvarnosti stoji mučenička smrt kneza Lazara Hrebeljanovića, koji je svjesno podnio žrtvu za svoju zemlju i narod. Nasuprot njemu, u istorijsku čitanku besmrtnih upisao se srpski vitez Miloš Obilić, koji je svojim podvigom i ubistvom turskog sultana Murata pokazao da nema te sile koja može uplašiti čovjeka koji brani svoj kućni prag.
Za Srbe, Kosovski boj nije bio samo vojni sukob. Riječi kneza Lazara uoči bitke – o izboru Carstva nebeskog umjesto zemaljskog – prenose se s koljena na koljeno već više od šest vjekova. One nisu poziv na smrt, već vječna pouka o tome da su obraz, vjera, čast i sloboda iznad svake prolazne ovozemaljske moći. Zato među Srbima ovaj praznik ima dubok etički, moralni i duhovni karakter.
„Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka.“ – Kosovski zavjet
Kako veselje ne priliči danu velike žrtve, Srbi Vidovdan proslavljaju dostojanstveno, mirno i u molitvenom sjećanju. U svim pravoslavnim hramovima danas se služi parastos Svetom knezu Lazaru i svim ratnicima palim na bojnom polju od Kosova do današnjih dana. To je pomen svim mučenicima koji su na razne načine dali život za otadžbinu i pravoslavnu vjeru.