Atmosfera kakva se viđa samo u najemotivnijim trenucima sporta ponovo je ispisana na Aerodromu „Nikola Tesla“. Stotine, pa i hiljade navijača dočekale su Željka Obradovića — ne samo kao trenera, nego kao simbol Partizana, kao čovjeka koji je više od rezultata, funkcije ili ugovora.
Obradović je u posljednjim danima prošao kroz najteži period otkako je ponovo sjeo na klupu crno-bijelih. Od nezadovoljstva dijela igrača, do pritisaka i nejasnih signala iz uprave — sve ono što je godinama čuvao u sebi, prvi put je pustio vani kroz odluku da ponudi ostavku.
Ali reakcija javnosti pokazala je jedno: Partizan nije klub pojedinaca. Partizan je klub naroda. A Željko Obradović je čovjek tog naroda.
Zašto se sve ovo dogodilo?
Iza kulisa se dugo govorilo da pojedini igrači pokušavaju prebaciti odgovornost za loše partije, nezalaganje i lošu atmosferu. Umjesto samokritike — upirali su prstom u trenera.
Takođe, nekoliko ljudi iz uprave, umjesto da zaštite trenera koji je najveći adut kluba i evropska institucija, birali su da ćute ili da pošalju poruke koje su unijele dodatnu nesigurnost.
Za Željka, čovjeka koji je cijeli život gradio autoritet na radu, disciplini i poštovanju — to je bio trenutak u kojem je, čini se, prvi put osjetio da se Partizan udaljava od svojih temelja.
A onda su se pojavili oni koji nikada nisu izdali klub — navijači.
Navijači poručili: “Partizan iznad svega — a Željko je Partizan”
Gromovi skandiranja, transparente i more ljudi na aerodromu ne može iscenirati nijedna uprava, nijedna PR kampanja i nijedna sezona. To je iskonska poruka navijača:
Kosarka u Partizanu igra se zbog navijača. Ne zbog pojedinaca. Ne zbog igrača koji misle da su iznad kluba.
Partizan je klub koji je podizao evropske šampione i vaspitavao generacije, a jedan od onih koji su ga obilježili kao svetinju upravo je — Željko Obradović.
Za navijače, to je čovjek koji je Partizanu dao identitet, titule, ime koje se poštuje širom Evrope.
Zato je odgovor bio jasan:
Ako neko treba da ide — to nisu navijači. To nije Obradović.
Šta je Partizan za Željka, a šta je Željko za Partizan?
Za Željka, Partizan je dom. Klub u kojem je počeo i kojem se vratio kad nije morao — nego je htio.
Za Partizan, Željko je kičma, autoritet i najveći košarkaški um koji je ikada kročio u srpski sport.
Za navijače, on je garancija da se klub nikad neće pretvoriti u skupinu razmaženih pojedinaca koji misle da su veći od dresa.
Partizan je njegov klub, njegova emocija, njegov put.
A on je, bez dileme, figura koja daje Partizanu težinu, ponos i identitet.
Poruka je jasna: Partizan mora ostati Partizan
Ako su navijači nešto pokazali ovih dana, to je da ne žele Partizan koji vode interesi, ego ili dikat pojedinaca.
Žele Partizan koji stoji uz svog čovjeka.
Partizan koji je klub, a ne marketinški projekat.
Partizan koji zna ko ga je gradio i ko ga vodi ka pobjedama.
Zato je poruka stala u jednu rečenicu koju su hiljade ljudi ponovile:
„Željko, ostani.“
I ne samo da ostane — nego da se Partizan vrati sebi. A to može samo sa čovjekom koji ga razumije bolje od svih.