Malo ko se vozio od Bijeljine ka Zvorniku, a da nije primijetio ogroman hrast prolazeći kroz sembersko selo Glavičice. U dvorištu domaćina Koste Gavrića, ovo veliko drvo je napunilo 100 godina, a naš sagovornik ističe da ga ne bi dao ni za šta na svijetu!
– Kod nas je, evo, već sto godina. Zapamtila ga je i moja majka koja je poživjela više od devedeset godina. Svim prolaznicima, vozačima, zapao je za oko, a kada neko želi da se nađe sa nekim u Glavičicama, često im kao orijentir posluži ovo drvo. Neki me pitaju kakva mu je sudbina, da li ga mislimo posjeći nekada, ali ja im odgovorim da bih prije dao kuću, nego posjekao hrast – kaže Gavrić za portal Dešavanja u Bijeljini.
Krošnja ovog hrasta razgranala se u visinu više od dvadeset metara, a stablo bi teško obuhvatila i dvojica odraslih ljudi. Kosta se sjeća da se kao dijete igrao sa prijateljima ispod hrasta, ali i penjao po njegovim granama.
– Hrast je samonikao, a tu se nalazila i živica koju sam još prije trideset godina iskrčio. Međutim, on se sam mnogo ranije izborio i otišao u visinu. Zanimljivo je da još rađa, nekada pokupim i do pet stotina kilograma žira koji dajem ovcama – navodi Gavrić.
Ogromno drvo nalazi se uz samu ogradu koja dijeli Kostino i imanje njegovog brata. Kako kaže, hladovina koju im hrast pruža tokom ljetnih mjeseci, ničim se ne može platiti.
– Kada su velike vrućine, samo donesem stolicu, stavim je ispod hrasta i ništa mi bolje ne treba. Posljednjih godina ga branimo, jer ga napadaju mravi i drugi insekti, hoće da mu naruše stablo. On će ostati kod nas koliko se i naša porodica, naše prezime, bude zadržalo ovdje. I moja djeca, kada nam dođu, vole da se skupljaju ispod hrasta, da se tu druže i pričaju – ističe Gavrić.
Stogodišnji hrast iz Glavičica, zaseoka Dugo Polje, ostaje da svjedoči prohujalim vremenima, ali i da svakodnevno dočekuje i ispraća vozače iz pravca Bijeljine i Zvornika, sabirajući decenije koje dolaze…
(Dešavanja u Bijeljini)