Na terenima Regionalne lige RS – Istok, fudbal se još uvijek igra “na mišiće” i čistu ljubav. FK Branjevo je ekipa koja nekoliko godinama prkosi izazovima, a na čelu tog projekta stoji Milan Tomić. Čovjek koji obavlja funkciju predsjednika kako bi klub opstao, a zatim oblači trenerku i staje uz aut-liniju kako bi komandovao ekipom, personifikacija je borbe malih klubova u Republici Srpskoj.
Milane, rijetkost je vidjeti čovjeka koji vodi i administraciju i svlačionicu. Kako balansirate između te dvije uloge?
Milan Tomić: Nije lako, to vam odmah mogu reći. Kao predsjednik moram da mislim o dresovima, loptama, košenju terena i papirima, a kao trener o taktici i formi igrača. Ali znate kako kažu – kad nešto volite, ništa nije teško. Branjevo je mala sredina, mi smo ovdje kao porodica. Motivacija mi je da ovi momci imaju gdje da igraju i da selo ima čime da se ponosi.
Kakva je trenutna situacija u ekipi? Na čemu insistirate u radu sa igračima?
Milan Tomić: Insistiram na disciplini, ali i na drugarstvu. Mi nismo profesionalci koji žive od fudbala, ovi momci dolaze na treninge i utakmice poslije posla ili škole. Zato je bitno da u svlačionici vlada dobra atmosfera. Trenutno imamo dobar spoj mladosti i iskustva. Moja filozofija je jednostavna: na terenu ostavljamo srce, bez obzira na to ko je protivnik.
Koji su glavni ciljevi FK Branjevo u tekućoj sezoni?
Milan Tomić: Naš primarni cilj je stabilnost. Želimo da budemo u vrhu tabele i da svaka ekipa koja dođe u Branjevo zna da će morati dobro da se oznoji ako želi bodove. Što se tiče infrastrukture, radimo onoliko koliko nam budžet dozvoljava. Svaki metar sređene ograde ili novi kvadrat prostorija za nas je velika pobjeda. Uskoro postavljamo oko 300 stolica na tribine.
“FK Branjevo nije samo klub, to je centar društvenog života našeg mjesta. Dok god se djeca okupljaju oko lopte, mi smo na pravom putu.”
Šta biste poručili navijačima i mještanima Branjeva?
Milan Tomić: Hvala svima koji su uz nas. Našim vjernim navijačima obećavam da ćemo se boriti do zadnjeg zvižduka na svakoj utakmici. Pozivam ih da dolaze u što većem broju, jer njihova podrška sa tribina je naš “dvanaesti igrač”. Branjevo živi za fudbal!