Marko Savić, dvadesettrogodišnji mašinski tehničar za kompjutersko konstruisanje, iako školovan da radi sa računarima, izabrao je drugačiji, zahtjevniji put. Umjesto kancelarije i tastature, odlučio se za posao među najtežima u kompaniji „Nova Alumina“ – Tehnološko čišćenje opreme u Sektoru proizvodnje glinice.
Na prvi pogled možda iznenađujuća odluka, ali ona govori mnogo o njegovom karakteru – odlučnosti, radnim navikama i spremnosti na izazove. U kompaniji je već dvije i po godine. Prvo je radio kao bravar na pogonu Prerada rastvora, a ubrzo nakon toga prešao je u Tehnološko čišćenje, gdje je i danas.
„Malo mi je u početku bilo teže da se prilagodim, ali uz pomoć kolega uspio sam da steknem radno iskustvo. Dosta su mi stariji radnici pomogli“, kaže Marko, koga smo zatekli sa kolegama na čišćenju kanala dekompozicije.
Bez obzira na to što je jedan od najmlađih u grupi, Marko rame uz rame obavlja sve zadatke sa svojim kolegama – od lakših do najzahtjevnijih. Radi sa lopatom, pikamerom, ne bira posao i ne bježi od odgovornosti.
„Trudim se da budem koliko mogu odgovoran prema poslu i radnim zadacima, svjestan svih rizika i opasnosti“, dodaje on.
Markov poslovođa, Trato Filipović, ne krije zadovoljstvo što ga ima u grupi:
„Marko je poslušan i vrijedan radnik, okretan i spreman. Sve obavlja bez pogovora. Ako treba da se ostane produženo, da se radi vikendom – on je tu. Pravi primjer radnika. Meni bi mnogo lakše bilo da su svi kao Marko, pogotovo novi radnici kad dođu u grupu.“
I iskusnije kolege imaju samo riječi hvale za ovog mladog čovjeka. Radomir Jeremić ističe:
„Izuzetno vrijedan radnik, nijedan posao nije odbio, ništa mu nije teško. Treba i drugi mlađi da se ugledaju na njega.“
Marko živi u Vitiničkom Kiseljaku sa majkom i starijim bratom, a svaki dan dolazi spreman na posao u fabriku. U mlađim godinama se rekreativno bavio pikadom, borilačkim vještinama i fudbalom – sportovi koji su, možda, dodatno izgradili njegov timski duh i upornost.
„Poručujem mladima da se od malog uzrasta privikavaju na radne navike, da budu što bolji i da se trude koliko mogu“, kratka i jednostavna poruka.
Marko Savić je primjer da uspjeh i poštovanje u kolektivu ne dolaze isključivo sa diplomom, već prije svega sa voljom, trudom i odgovornošću. Njegova priča govori o tome da mladi ljudi itekako mogu biti ključni oslonac i pokretačka snaga u radu jedne velike fabrike, poput „Nove Alumine“.
(Nova Alumina)