U vremenu kada modernizacija potiskuje stare običaje i zanate, važno je podsjetiti se na ljude koji su svojim rukama stvarali istoriju našeg kraja. Jedan od njih bio je i Cvjetko Tešić iz Donjeg Lokanja, čija je priča zabilježena u novinama prije skoro četiri decenije.
U nastavku prenosimo tekst iz 1988. godine iz arhive „Glasa Drine“.
POSLJEDNJI PINTOR IZ LOKANJA
Punih četrdeset i pet godina Cvjetko Tešić iz Donjeg Lokanja pravi bačve, burad, kace i ostalo posuđe od drveta. Ni sam ne zna koliko je napravio ovih predmeta, ali mu je žao što se niko više ne interesuje za ovaj zanat. Još uvijek se može nešto zaraditi praveći bačve, ali i ovaj Cvjetkov zanat je „osuđen“ na zaborav.
Plastična burad se sve više upotrebljavaju za kom, kupus i druge potrebe, ali, ističe ovaj šezdesetosmogodišnjak, ništa ne može zamijeniti drvenu kacu ili bure.
„Dok rakija ne odstoji u drvenom buretu, ne može se govoriti pohvalno o njenom kvalitetu.“
Manje se prave nove bačve i burad, ali ima posla na popravkama starih, jer ima još onih koji više vjeruju starom posuđu od drveta.
Snimio: A. Bajrić