Od Gučeva do Karakaja, preko Premijer lige i kapitenske trake u Drini, karijera Aleksandra Kikića (1981) liči na najljepši fudbalski almanah. Danas, kao pomoćni trener prvog tima Drine i pedagog u školi fudbala, Kikić i dalje istrčava na teren, dokazujući da su godine za njega samo broj na dresu.
Rijetki su sportisti koji uspijevaju da zadrže isti žar u petoj deceniji života. Aleksandar Kikić je upravo taj – veteran sa mladalačkim srcem i živa legenda zvorničkog sporta.
Kikićeva karijera obuhvata klubove od Gučeva i Radničkog Stobeksa, preko beogradskog Čukaričkog, pa sve do Modriče, Mačve, Rudara iz Prijedora i Čelika iz Zenice. Ipak, najdublji trag ostavio je u svojoj Drini, a fudbalsku strast danas dijeli sa ekipom iz Karakaja, nakon epizoda u Pilici, Tabancima, Malom Zvorniku, Trnovici i Šepku.
“Fudbal mi je dao sve u životu, a ja mu vraćam onim što najbolje znam – igrom. Svaki izlazak na teren za mene je isti kao onaj prvi prije trideset godina. Dok god srce želi, a noge slušaju, ja ću biti tu. Često me pitaju do kada mislim igrati, a ja im kažem da se na terenu osjećam najživlje. To nije samo sport, to je način života koji ne prestaje sa godinama,” poručuje Kikić za naš portal.
Danas Kikić svoje ogromno iskustvo dijeli na dva fronta – kao desna ruka šefa stručnog štaba u prvom timu Drine i kao trener u školi fudbala.
“Uloga pomoćnog trenera u Drini je za mene velika čast, ali i ogromna odgovornost. Trudim se da momcima prenesem ono što sam naučio kroz decenije igranja. Moja deviza je oduvijek bila fer-plej i maksimalno poštovanje dresa koji nosiš. Želim da vide da se autoritet ne gradi pričom, već odnosom prema radu i klubu. S druge strane, rad sa djecom u školi fudbala je posebna priča. Tu vidite tu čistu, iskrenu ljubav prema lopti. Učim ih osnovama, ali najviše od svega želim da ih naučim da vole ovaj sport onako kako ga ja volim cijeli život,” ističe Aleksandar.
Kruna njegove posvećenosti stigla je u vidu priznanja za sportistu grada Zvornika, što je za njega imalo poseban značaj.
“Biti sportista svog grada je nešto što se ne može kupiti. To je potvrda da su ljudi prepoznali sav trud, svaku prolivenu kap znoja i svaku utakmicu koju sam odigrao za ovaj grad i naše klubove. Zvornik je moja kuća, a Drina je moja najveća fudbalska ljubav. Iako sam igrao u velikim klubovima i Premijer ligi, najdraže mi je kada vidim da me moji sugrađani cijene zbog onoga što sam pružio na terenu,” kaže popularni Kiki.
I u 2026. godini, Kikić ne usporava. On je primjer mladima kako se živi za sport i kako se poštuje protivnik.
“Mladi igrači danas često brzo odustaju ili traže prečice. Moja poruka njima je jednostavna: nema uspjeha bez ogromnog odricanja i ljubavi. Fudbal ne trpi foliranje. Ja i danas u Karakaju istrčim sa istim žarom kao nekad u Čukaričkom ili Čeliku. Dok god budem mogao da doprinesem ekipi, kopačke neće na klin,” zaključuje ovaj neumorni fudbalski vuk.