U mjestu Srednji Šepak, prijatnom ambijentu kafe bara „Tref“, jedno lice je postalo sinonim za ljubaznost i istinsko gostoprimstvo. Spomenka Milanović, žena koja svakodnevno balansira između brzine usluge i topline ljudske riječi, otkriva nam šta zapravo znači biti konobar i zašto je ovaj posao mnogo više od pukog posluživanja pića.
Dok se miris svježe kafe širi lokalom, Spomenka ističe da ovaj poziv zahtijeva posebnu vrstu energije i strpljenja.
Za Spomenku, svaki radni dan je nova prilika da nekom popravi raspoloženje. O svom zanimanju govori sa ponosom, ali i sa dozom realnosti:
„Biti konobar znači biti spreman na sve – od najveće gužve kada se traži karta više, do trenutaka kada gostu treba samo neko da ga sasluša. Morate biti spremni na brz tempo, rad na nogama i stalnu koncentraciju, ali najvažnije od svega je da nikada ne izgubite osmijeh. Gost to osjeti i to je ono što ga vraća u ‘Tref’.“
Ono što „Tref“ izdvaja, prema njenim riječima, jeste timski duh. Spomenka naglašava da niko u ugostiteljstvu ne može biti „vuk samotnjak“.
„Trudimo se da svako ko zakorači kod nas osjeti pravo domaćinsko gostoprimstvo. Ja se maksimalno trudim, ali to nije posao jednog čovjeka. Zajedno sa svojim kolegama gradim tu atmosferu. Mi smo uigran tim, pomažemo jedni drugima i mislim da je ta sloga ključ našeg uspjeha. Naš cilj je zajednički: da usluga bude brza, a gost zadovoljan.“
Kada bi savjetovala mlade koji tek ulaze u ovaj posao, Spomenka je jasna – potrebna je čelična volja i meko srce.
„Treba biti spreman na različite karaktere i situacije. Ovaj posao vas nauči psihologiji bolje nego bilo koja škola. Ali, kada vidite zadovoljne ljude koji uživaju u svojoj pauzi, znate da radite pravu stvar. Ugostiteljstvo se radi srcem, ili se ne radi nikako.“