U Hali sportova na Topčideru, tamo gdje je Partizan godinama kovao svoje najveće pobjede, posljednjih dana vlada tišina koja para uši. Čak su i reflektori kao da zatitrali, kao da osjećaju da se nešto lomi. Klub je u šoku. Navijači su u šoku. Uprava je u šoku. A u centru svega – Željko Obradović.
Najtrofejniji evropski trener, čovjek koji je vratio Partizan na košarkašku mapu Evrope, više ne želi da nastavi po starom. Nije to impuls, nije iznenadni bijes – ovo je kulminacija mjesecima tinjajućeg nezadovoljstva. Obradović je prvi put otvoreno rekao ono što se mnogi nisu usudili ni da pomisle:
“Ili Ostoja, ili ja!?”
To nije rečenica, to je ultimatum. I zato trese sve.
ZATEČENA UPRAVA, UZDRMANI ODNOSI
Uvjereni da je projekat stabilan, pojedinci iz uprave nisu vidjeli da se pukotine šire. Igrači koji “bodu” trenera, nesuglasice u svlačionici, neispunjena obećanja, pa čak i pritisci sa strane – sve se to godinama guralo pod tepih.
Ali Željko nije čovjek koji trpi polovičnost. Njega boli svaki promašeni detalj. Boli ga svaka neispunjena obaveza. I kada je shvatio da više ne može da stoji iza svega što se dešava u klubu, okrenuo je stolove.
NAVIJACI DIGLI GLAS: “ŽELJKO OSTAJ, UPRAVA ODLAZI!”
Grobarima nije trebalo ni pola sata da zauzmu stranu.
Bubnjevi, baklje, parole – sve je eksplodiralo ispred kluba. Transparenti se nisu mogli ni prebrojati. “Partizan nije ničija privatna prćija”, “Željko je Partizan”, “Dosta je poniženja”.
Oni koji su godinama davali posljednji dinar za kartu sada traže odgovore i odgovornost. Prvi put nakon dugo vremena, atmosfera je kao pred neku veliku istorijsku utakmicu – ali ovoga puta teren je kancelarija, a lopta su odluke koje mijenjaju budućnost.
STRANCI U ČUDU: “GDE SMO MI DOŠLI?”
Dok se sve ovo kuva, stranci u ekipi gledaju oko sebe kao da su ušli u priču koju nisu pročitali do kraja.
Veterani iz ekipe pokušavaju da im objasne filozofiju kluba, ali ne ide lako. Jedan od njih je navodno rekao:
“Brate, ovde nema zone komfora. Ovo je Partizan. Ovde se gine i kada je trening zatvoren.”
Drugi dodaje kroz smijeh, ali onaj nervozni:
“Ako si došao po mir i statistiku – promašio si adresu. Krv, znoj i suze, to je valuta ovde.”
Stranci, navikli na mirne i kontrolisane sisteme, iznenada shvataju da se nalaze u klubu gdje emocija upravlja svakim poslom. A emocija je trenutno na maksimumu.
ŠTA SLIJEDI?
Atmosfera je zategnuta kao obruč na košu. Navijači su jasno rekli svoje. Uprava ćuti. Željko čeka odgovor. Ekipa prati situaciju sa grčem u stomaku.
Jedno je sigurno:
Partizan je ponovo na raskrsnici.
Ako pobijedi strast – Željko ostaje i nastavlja da gradi ono što je započeo.
Ako pobijedi tvrdoglavost – klub ulazi u najneizvjesniji period u posljednjih deset godina.